Tlo, koje je obrađeno ili svježe nasipano, podloga ili površinski sloj, imati će male praznine ili zračne đepove koji će, ako ih ne
sabijemo, kasnije uzrokovati jedan ili više problema.
1. Ako promet prelazi preko površine koja nije sabijena, materijal se zbija. To dovodi do uleknuća na gornjoj površini kako materijal
popunjava praznine.
2. Slična situacije javlja se kod statičkog opterećenja na nezbijenom tlu. Teret (npr. Zgrada) će tonuti.
3. Materijal sa prazninama podložniji je prodiranju vode, što dovodi do erozije. Ulazak vode također može uzrokovati podizanje
tla uslijed niskih temperatura smrzavanja i propadanja za vrijeme sušnih perioda. Širenje i skupljanje su glavni uzrok oštećenja
temelja objekta i obično vodi do potrebe za podupiranjem konstrukcije.
Zbijanje povečava gustoću materijala i time povećava sposobnost podnošenja opterećenja, smanjuje zračne praznine i time
smanjuje rizik od slijeganja, širenje i skupljanje, uslijed prodora vode.
U prošlosti su razne metode primjenjivane kako bi se specificiralo potrebno zbijanje potrebno za razne primjene. Faktori koji se
uzimaju u obzir su sastav materijala, debljina sloja, primjenjeni pritisak, vibracija i broj prelaza. Veće razumijevanje o tome kako
djeluje sabijanje dovelo je do novih specifikacija sabijanja. Najnovije ažurirane specifikacije su dio U.K.'s NRSWA (prev. Akti za nove
ceste i radove na ulicama). Građevisnki inženjeri sada preuzimaju te specifikacije kako bi osigurali dobro sabijanje kod svih radova na
gradilištu.
Pirmjena/materijali svrstani su u tri kategorije:
1. Kohezivni materijali (manje od 20% znatosti) npr. glina, mulj i teška tla.
2. Zrnati materijali (više od 20% zrnatosti) npr. Tvrda jezgra, pijesak i laka tla.
3. Bitumenski materijali npr. asfalt (tarmac), hladni premazi (proizvodi od bitumenske emulzije).
Razlozi za sabijanje
Specifikacija zbijanja
Primjena
275
HR
HR
HR